Elektronsko arhiviranje dokumenata i eArhiv – šta firme moraju da čuvaju i kako da ispune obaveze

Elektronsko arhiviranje u oblaku

Elektronska faktura, PDF ugovor, elektronski potpisan dokument ili podatak iz poslovnog informacionog sistema ne prestaje da bude poslovna dokumentacija samo zato što nije odštampan. Privredna društva imaju obavezu da dokumentarni materijal evidentiraju, klasifikuju, čuvaju i štite, a za dokumentaciju koja izvorno nastaje elektronski postoje i posebni zahtevi u pogledu integriteta, autentičnosti, verodostojnosti i dugoročnog čuvanja.

Digitalizacija poslovanja poslednjih godina ubrzano je promenila način na koji dokumentacija nastaje.

Kompanije danas svakodnevno rade sa:

  • elektronskim fakturama;
  • ugovorima potpisanim elektronskim potpisom;
  • dokumentima iz SEF-a;
  • prijavama i potvrdama iz CROSO;
  • elektronskim otpremnicama;
  • izvodima banaka;
  • elektronskom poslovnom prepiskom;
  • računovodstvenim dokumentima;
  • kadrovskom dokumentacijom;
  • dokumentima nastalim u ERP, CRM i drugim informacionim sistemima.

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje:

Da li je dovoljno da dokument postoji negde u programu, na računaru ili u cloud servisu?

Odgovor je – ne nužno.

Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj delatnosti propisuje posebne obaveze u vezi sa evidentiranjem, klasifikovanjem, čuvanjem i zaštitom dokumentarnog materijala, bez obzira na to da li je nastao na papiru ili u elektronskom obliku.

Šta je dokumentarni materijal?

Zakon dokumentarni materijal definiše veoma široko.

To je celina dokumenata ili zapisa koji nastaju ili se primaju radom određenog subjekta, bez obzira na:

  • formu;
  • format;
  • nosač zapisa;
  • način nastanka.

Drugim rečima, poslovna dokumentacija ne mora postojati na papiru da bi bila obuhvaćena pravilima arhiviranja.

PDF, XML dokument, elektronski potpisan ugovor ili dokument nastao u informacionom sistemu može predstavljati dokumentarni materijal isto kao i klasični papirni dokument.

Koja je razlika između dokumentarnog materijala i arhivske građe?

Ova dva pojma često se pogrešno koriste kao sinonimi.

Dokumentarni materijal predstavlja širi pojam i obuhvata dokumentaciju koja nastaje poslovanjem.

Arhivska građa predstavlja onaj deo dokumentarnog materijala koji ima trajni značaj i trajno se čuva.

Zato svaki dokument ne mora da se čuva zauvek.

Za različite kategorije dokumentacije određuju se različiti rokovi čuvanja.

Neki dokumenti mogu imati rok od nekoliko godina, dok se drugi čuvaju trajno.

Šta je arhivska knjiga?

Arhivska knjiga je osnovna evidencija o arhivskoj građi i dokumentarnom materijalu koji je nastao radom pravnog lica.

Važno je razumeti da se u nju ne upisuje svaki pojedinačni dokument posebno.

Ona predstavlja zbirni, inventarni pregled dokumentacije po kategorijama.

Pravilnikom je propisan Obrazac AK, a arhivska knjiga može da se vodi u elektronskom obliku.

Primer kategorija mogu biti:

  • osnivačka dokumentacija;
  • odluke organa društva;
  • ugovori;
  • ulazne i izlazne fakture;
  • kadrovska dokumentacija;
  • obračuni zarada;
  • poreska dokumentacija;
  • poslovna prepiska.

Da li je arhivska knjiga isto što i elektronsko arhiviranje?

Ne.

Ovo je jedna od najčešćih nedoumica u praksi.

Arhivska knjiga je evidencija dokumentacije.

Elektronsko arhiviranje predstavlja način čuvanja i zaštite dokumentacije koja postoji u elektronskom obliku.

Firma može uredno voditi arhivsku knjigu, a da istovremeno ne ispunjava sve zahteve koji se odnose na pouzdano elektronsko čuvanje dokumenata.

Upravo je razlika između ova dva instituta bila tema posebnih stručnih obuka tokom 2026. godine.

Koje interne akte firma treba da ima?

Zakon propisuje da stvaralac i imalac arhivske građe i dokumentarnog materijala, osim fizičkih lica, donosi najmanje tri važna dokumenta:

1. Opšti akt o načinu evidentiranja, klasifikovanja, arhiviranja i čuvanja arhivske građe i dokumentarnog materijala

2. Listu kategorija arhivske građe i dokumentarnog materijala sa rokovima čuvanja

3. Opšti akt o načinu evidentiranja, zaštite i korišćenja elektronskih dokumenata

Na Listu kategorija nadležni javni arhiv daje saglasnost.

Ovo je posebno važno zato što nije dovoljno samo preuzeti univerzalnu listu sa interneta.

Lista treba da odgovara dokumentaciji koja zaista nastaje u poslovanju konkretne kompanije.

Istorijski arhiv Beograda posebno upozorava pravna lica da ne prepisuju tuđe liste kategorija bez prilagođavanja sopstvenom poslovanju.

Šta je Lista kategorija sa rokovima čuvanja?

To je jedan od ključnih dokumenata arhivskog poslovanja.

Njome se određuje:

koju vrstu dokumentacije firma ima i koliko dugo se ona čuva.

Na primer, različiti rokovi mogu biti predviđeni za:

  • dokumentaciju o osnivanju društva;
  • odluke skupštine;
  • ugovore;
  • računovodstvene isprave;
  • poresku dokumentaciju;
  • personalna dosijea;
  • obračune zarada;
  • poslovnu korespondenciju.

Određena dokumentacija čuva se trajno.

Model liste kategorija pokazuje, na primer, da se dokumentacija o osnivanju društva, registraciji i određenim statusnim promenama može svrstati u dokumentaciju sa trajnim rokom čuvanja.

Da li firma može jednostavno da obriše stare dokumente kada joj više ne trebaju?

Ne bi trebalo.

Izdvajanje dokumentarnog materijala kojem je istekao rok čuvanja mora da se vrši u skladu sa propisanim postupkom.

Zakon uređuje izdvajanje radi uništenja bezvrednog dokumentarnog materijala kojem je istekao rok čuvanja i obaveze prema nadležnom javnom arhivu.

Drugim rečima:

istekao rok čuvanja ne znači automatski „pritisni Delete“.

Potrebno je sprovesti odgovarajući postupak.

Poseban problem: dokument je nastao elektronski

Kod izvorno elektronskih dokumenata postoje dodatni zahtevi.

Zakon propisuje da informacioni sistem i postupci upravljanja dokumentima treba da obezbede:

  • zaštitu;
  • autentičnost;
  • verodostojnost;
  • celovitost;
  • upotrebljivost elektronskih dokumenata.

To je znatno više od običnog čuvanja fajla na hard-disku.

Zašto običan folder nije nužno elektronska arhiva?

Zamislimo da kompanija napravi folder:

D:\ARHIVA\FAKTURE\2026

i u njega kopira sve PDF dokumente.

To jeste jedna vrsta skladištenja podataka.

Ali pouzdano elektronsko čuvanje podrazumeva mnogo više.

Potrebno je obezbediti da dokument:

  • ostane čitljiv;
  • ne bude neprimetno izmenjen;
  • može da se poveže sa svojim poreklom;
  • ostane dostupan tokom propisanog roka;
  • zadrži integritet i verodostojnost.

Uredba koja uređuje elektronsko arhiviranje upravo propisuje tehničko-tehnološke zahteve za čuvanje i zaštitu dokumentacije u elektronskom obliku.

Šta je pouzdano elektronsko čuvanje?

Za dokumentarni materijal koji se trajno čuva u elektronskom obliku potrebno je obezbediti pouzdano elektronsko čuvanje u skladu sa propisima.

Za elektronski dokumentarni materijal koji nema trajni rok čuvanja propisi takođe postavljaju zahteve u pogledu:

  • integriteta;
  • autentičnosti;
  • verodostojnosti;
  • celovitosti;
  • upotrebljivosti.

Uredba za određenu dokumentaciju predviđa korišćenje kvalifikovanog elektronskog potpisa, odnosno kvalifikovanog elektronskog pečata radi obezbeđivanja ovih svojstava.

Da li elektronski dokument treba odštampati?

Ne treba polaziti od pretpostavke da se svaki elektronski dokument mora odštampati kako bi bio „važeći“.

Zakon o elektronskom dokumentu polazi upravo od pravnog postojanja dokumentacije u elektronskoj formi.

Kod izvorno elektronskog dokumenta važno je pravilno sačuvati njegov elektronski oblik i elemente koji omogućavaju proveru autentičnosti.

Štampanjem dokumenta mogu se izgubiti određeni elektronski elementi koji postoje samo u originalnom digitalnom zapisu.

A šta je digitalizovani dokument?

Važno je razlikovati:

izvorno elektronski dokument

od

digitalizovanog dokumenta.

Izvorno elektronski dokument od početka postoji u digitalnoj formi.

Na primer:

  • elektronski potpisan PDF ugovor;
  • eFaktura;
  • elektronsko rešenje;
  • dokument nastao kroz informacioni sistem.

Digitalizovani dokument je dokument koji je prvobitno nastao na papiru, a zatim je skeniran ili na drugi način pretvoren u elektronski oblik.

Ovo razlikovanje važno je i za način arhiviranja.

Šta je sa eFakturama iz SEF-a?

Ovo je jedno od najzanimljivijih praktičnih pitanja.

Firma može reći:

„Zašto bih čuvao eFakturu kada već postoji u SEF-u?“

Međutim, činjenica da je dokument dostupan u drugom informacionom sistemu ne treba automatski poistovetiti sa ispunjenjem svih sopstvenih obaveza arhiviranja kompanije.

U praksi se upravo pitanje čuvanja eFaktura i evidentiranja lokacije elektronske dokumentacije pojavljuje među čestim pitanjima u vezi sa arhivskom knjigom.

Zato kompanija treba da ima definisanu internu proceduru:

  • šta preuzima iz SEF-a;
  • u kom obliku;
  • gde dokument čuva;
  • kako ga evidentira;
  • koliko dugo se čuva.

Isti problem može postojati i kod drugih državnih i poslovnih platformi.

Šta je sa dokumentima iz CROSO, ePorezi i drugih sistema?

Princip je sličan.

Dokument može biti dostupan kroz određeni portal, ali kompanija treba da zna:

  • da li je dokument deo njene dokumentacije;
  • koliko dugo mora da ga čuva;
  • gde se nalazi;
  • da li će ostati dostupan tokom celog potrebnog perioda.

Zato kvalitetan sistem arhiviranja ne treba da zavisi od pretpostavke da će dokument „zauvek ostati na portalu“.

Šta je sistem eArhiv?

Sistem eArhiv predstavlja digitalni deo razvoja arhivskog sistema Srbije.

Zakon predviđa uspostavljanje elektronskog arhiva u Državnom centru za čuvanje i upravljanje podacima, a javni arhivi koriste elektronski arhiv preko odgovarajuće informaciono-komunikacione infrastrukture.

Tokom 2026. godine dostupna je i registracija na portal sistema eArhiv, uz prijavu kvalifikovanim elektronskim sertifikatom ili aplikacijom ConsentID.

Sistem se razvija i koristi za različite postupke u oblasti elektronskog arhiviranja.

Da li se svuda arhivska knjiga već podnosi elektronski?

Ovo je važno praktično pitanje.

Primena nije nužno potpuno ista kod svakog nadležnog arhiva.

Na primer, Istorijski arhiv Beograda u svojim aktuelnim uputstvima navodi da listu kategorija i arhivsku knjigu trenutno prihvata u papirnom obliku, uz planirano elektronsko podnošenje.

Istovremeno, edukacije o sistemu eArhiv obuhvataju registraciju, podnošenje liste kategorija i prepisa arhivske knjige kroz sistem.

Zato kompanija treba da proveri konkretan način postupanja kod svog nadležnog javnog arhiva, umesto da pretpostavi da je postupak svuda identičan.

Rok 30. april – važan datum za firme

Zakon propisuje obavezu dostavljanja prepisa arhivske knjige nadležnom arhivu:

najkasnije do 30. aprila tekuće godine za dokumentarni materijal nastao tokom prethodne godine.

To znači da će za dokumentaciju nastalu tokom 2026. godine relevantan rok biti:

30. april 2027. godine.

Zato je mnogo bolje arhivsku knjigu voditi tokom godine nego pokušati da se kompletna dokumentacija popiše nekoliko dana pred rok.

Šta ako firma nikada nije vodila arhivsku knjigu?

Ovo može biti značajan problem, posebno kod kompanija koje postoje deset ili dvadeset godina.

Praktične smernice ukazuju da, ako arhivska knjiga ranije nije vođena, može biti potrebno evidentirati dokumentaciju od osnivanja kompanije, a ne samo dokumentaciju iz prethodne godine.

Prvi korak tada nije nasumično popunjavanje Excel tabele.

Potrebno je:

  1. mapirati postojeću dokumentaciju;
  2. utvrditi gde se ona nalazi;
  3. utvrditi kategorije;
  4. izraditi odgovarajuću Listu kategorija;
  5. doneti potrebne interne akte;
  6. imenovati odgovorno lice;
  7. zatim urediti arhivsku knjigu.

Ko u firmi treba da vodi računa o arhiviranju?

Ne postoji jedan odgovor za sve kompanije.

U praksi su često uključeni:

  • pravna služba;
  • administracija;
  • računovodstvo;
  • HR;
  • IT;
  • sekretarijat;
  • odgovorno lice za arhivsku građu.

Kod manjeg društva više ovih funkcija može obavljati jedna osoba.

Kod većih kompanija potrebno je jasno raspodeliti odgovornosti.

Na primer:

računovodstvo zna šta dokument predstavlja,

pravna služba zna koliko dugo i po kom osnovu treba da se čuva,

a IT treba da obezbedi da elektronski dokument stvarno ostane dostupan i zaštićen tokom tog perioda.

Šta se dešava ako firma promeni poslovni softver?

Ovo pitanje će postajati sve važnije.

Zamislimo da je kompanija od 2018. do 2026. koristila jedan ERP sistem, a 2027. pređe na drugi.

Šta se dešava sa dokumentima koje po zakonu treba čuvati deset godina ili trajno?

Nije dovoljno reći:

„stari program više ne koristimo“.

Elektronska dokumentacija mora ostati:

  • dostupna;
  • čitljiva;
  • zaštićena;
  • pretraživa na odgovarajući način.

Kod arhivske građe u elektronskom obliku zakon izričito govori i o održavanju i migriranju, odnosno prebacivanju na nove nosače u propisanim formatima.

A šta ako firma koristi cloud?

Cloud može biti deo kvalitetnog rešenja za čuvanje dokumentacije.

Ali sama činjenica da je nešto „u cloudu“ ne znači automatski da su zadovoljeni svi pravni zahtevi.

Treba razmotriti:

  • gde se dokument fizički i logički čuva;
  • ko može da mu pristupi;
  • postoje li rezervne kopije;
  • postoji li istorija promena;
  • može li dokument biti obrisan;
  • šta se dešava nakon prestanka pretplate;
  • u kom formatu se dokument može izvesti.

Drugim rečima:

backup nije isto što i arhiva.

Pet najčešćih grešaka

1. „Sve imamo u računovodstvenom programu“

Poslovni program nije automatski i sistem usklađenog dugotrajnog arhiviranja.

2. „Fakture su na SEF-u“

Dostupnost dokumenta na portalu i sopstvena zakonska obaveza čuvanja nisu nužno ista stvar.

3. „Skenirali smo sve papire“

Skeniranje rešava dostupnost kopije, ali ne mora automatski rešiti pravni status originala i pouzdano elektronsko čuvanje.

4. „Imamo backup“

Backup služi prvenstveno za oporavak podataka.

Arhivsko čuvanje ima drugačiji cilj i zahteve.

5. „Arhivsku knjigu ćemo napraviti pred 30. april“

Kod kompanije koja godišnje proizvede desetine hiljada dokumenata to može postati ozbiljan administrativni problem.

Kako da firma proveri da li je spremna?

Praktična kontrolna lista može izgledati ovako:

1. Imamo li Listu kategorija sa rokovima čuvanja?

2. Da li je lista prilagođena dokumentima koji stvarno nastaju u našem poslovanju?

3. Imamo li potrebne interne akte?

4. Vodimo li arhivsku knjigu?

5. Znamo li gde se nalazi svaka važna kategorija dokumentacije?

6. Znamo li koji dokumenti postoje samo elektronski?

7. Da li možemo da otvorimo elektronski dokument i za pet ili deset godina?

8. Da li možemo dokazati da dokument nije menjan?

9. Imamo li proceduru kada menjamo poslovni softver?

10. Znamo li koji je naš nadležni javni arhiv i kako mu trenutno dostavljamo dokumentaciju?

Ako je odgovor na nekoliko pitanja „ne znamo“, arhivsko poslovanje treba urediti pre nego što nastane problem.

Zašto je ova tema važnija upravo sada?

Elektronska dokumentacija više nije izuzetak.

Postala je standard.

Kompanije već koriste:

  • SEF;
  • eBolovanje;
  • eOtpremnice;
  • elektronske poreske prijave;
  • elektronske potpise;
  • elektronske ugovore;
  • državne portale;
  • cloud poslovne aplikacije.

Istovremeno se razvija sistem eArhiv, a stručne obuke u oktobru 2026. ponovo se intenzivno bave upravo elektronskim arhiviranjem i njegovom praktičnom primenom.

Zbog toga pitanje više nije da li će poslovna dokumentacija postati digitalna.

Ona već jeste digitalna.

Sada je pitanje da li je pravilno čuvamo.

Najčešća pitanja

Da li pravno lice mora da vodi arhivsku knjigu?

Propisi uređuju obavezu vođenja arhivske knjige za stvaraoce i imaoce arhivske građe i dokumentarnog materijala, a pravilnik propisuje njen sadržaj i obrazac.

Do kada se dostavlja prepis arhivske knjige?

Najkasnije do 30. aprila tekuće godine za materijal nastao u prethodnoj godini.

Da li arhivska knjiga može biti elektronska?

Da. Pravilnik predviđa mogućnost elektronskog vođenja arhivske knjige.

Da li je arhivska knjiga isto što i eArhiv?

Ne.

Arhivska knjiga je evidencija dokumentarnog materijala, dok je eArhiv deo sistema elektronskog upravljanja i arhiviranja dokumentacije.

Da li je dovoljno čuvati PDF na računaru?

Ne mora biti.

Kod elektronske dokumentacije propisi zahtevaju obezbeđivanje integriteta, autentičnosti, verodostojnosti, celovitosti i upotrebljivosti dokumenta.

Da li se svi dokumenti čuvaju trajno?

Ne.

Rokovi čuvanja određuju se prema vrsti dokumentacije i Listi kategorija, uz primenu posebnih propisa.

Da li firma može sama da obriše dokument kada istekne rok?

Uništavanje dokumentarnog materijala vrši se kroz propisani postupak, a ne samo prostim brisanjem fajla.

Zaključak

Elektronsko arhiviranje nije samo prebacivanje papira u PDF niti pravljenje foldera na serveru.

Kako poslovanje postaje digitalno, kompanije moraju istovremeno da obezbede:

evidenciju dokumentacije, pravilne rokove čuvanja, zaštitu elektronskih dokumenata i mogućnost da se autentičan dokument pronađe i koristi i mnogo godina nakon njegovog nastanka.

Osnova dobrog sistema je relativno jasna:

  • uredna arhivska knjiga;
  • pravilno izrađena Lista kategorija;
  • odgovarajući interni akti;
  • jasno određene odgovornosti;
  • pouzdano elektronsko čuvanje.

Poseban izazov narednih godina biće povezivanje klasičnog arhivskog poslovanja sa sve većim brojem sistema u kojima dokumentacija nastaje isključivo elektronski.

Zato bi firme trebalo da ovu temu posmatraju ne kao još jednu administrativnu obavezu, već kao deo pravne sigurnosti i upravljanja poslovnim podacima.

Pratite propise i pravne novine na jednom mestu

Izmene propisa, sudska praksa i novi elektronski postupci sve češće neposredno utiču na svakodnevno poslovanje, zbog čega je brz pristup pouzdanim i ažurnim pravnim informacijama važniji nego ikada.

Intermex IndOK je najveća i najstarija pravna baza na Balkanu, sa više od milion dokumenata i fajlova iz oblasti zakonodavstva i pravne prakse. Baza obuhvata važeće propise, sudsku i upravnu praksu, službena mišljenja, stručne komentare, modele, obrasce, stručne i naučne radove i drugu pravnu dokumentaciju.

Na znanju sadržanom u Intermex IndOK bazi zasniva se i InterLexA – AI pravni i poslovni asistent. InterLexA koristi pravnu bazu sa više od milion dokumenata kako bi korisnicima omogućila da uz pomoć veštačke inteligencije brže pronađu relevantne propise, sudsku praksu i druge pravne informacije i dođu do odgovora zasnovanih na profesionalnoj pravnoj dokumentaciji.

Intermex IndOK – više od milion dokumenata. InterLexA – znanje najveće pravne baze dostupno uz pomoć veštačke inteligencije.

Povezane objave

InterLexA-logo.jpg

Manje traženja. Više odgovora.

Dostupna je nova verzija InterLexA Pravnog i poslovnog asistenta – brža, pametnija i preciznija u svakodnevnom radu sa propisima i praksom.

Isprobajte je odmah u okviru Intermex IndOK Online baze ili direktno pristupite asistentu putem InterLexA.

Ako još niste korisnik Intermex Online, isprobajte InterLexA besplatno i uverite se kako vam ovaj alat štedi vreme, ubrzava rad i donosi jasne odgovore kada su vam najpotrebniji.